Riba Dražin: Od prvih inćuna napunjenih papričicama do Pepefiša

"Ideja za prvi proizvod pojavila se sasvim slučajno. Prijatelj mi je poklonio papričice, koje sam napunio inćunima. Svi koji su ih kušali, bili su oduševljeni. Odjednom su me svi počeli ispitivati imam li još tih paprika, pa sam ih počeo nuditi na lokalnom tržištu", priča nam Živko Dražin, vlasnik tvrtke "Riba Dražin" iz Kaštel Kambelovca, tradicionalnog ribarskog mjesta.

Svoje proizvode, kojih danas ima pedesetak u ponudi, izrađuje od ribe i isključivo lokalnih sirovina u suvremenom pogonu smještenom tik uz njegovu kuću. Od mariniranih kozica, usoljenih srdela i inćuna, preko salate od hobotnice, dimljenih dagnji, pašteta i namaza...

"Soljenje i mariniranje obavljamo na tradicionalan način, onako kako se u našem ribarskom mjestu u srcu Dalmacije to radilo oduvijek. Iz ribarske sam obitelji, nekada sam i sam ribario i ono što ne bih prodao, često bih solio i tako pripremao za zimu. Nekoć su se inćuni i srdele čuvali soljenjem. Primjerice, srdela mora zriti godinu dana, dok je inćun spreman za konzumaciju već nakon četiri mjeseca", objašnjava nam Dražin.

Svaki dan na moru

Nakon završetka srednje škole Živko se zaposlio u poduzeću za proizvodnju plastičnih masa i kemijskih proizvoda Jugovinil u obližnjem Kaštel Sućurcu.

"Međutim, svaki dan i svo slobodno vrijeme provodio sam na moru, išao sam na ribe. Navečer na pučini, a ujutro bih prodavao ulov", kazuje nam Dražin.

Bolje soliti sardele, nego drugima pamet

Ono što ne bi prodao kao svježu ribu, solio je kod kuće u konobi, kako bi je mogao sačuvati tijekom cijele godine. Kako je potražnja za njegovim proizvodima rasla, soljenje i proizvodnja su se intenzivirali.

"Došlo je vrijeme kada više nismo mogli ići u ribolov, jer je potražnja za našim proizvodima postala prevelika. Ideja o proizvodnji ribljih prerađevina rodila se u trenutku kada smo brat Anđelko i ja počele loviti veće količine ribe koje je trebalo brzo sačuvati od kvarenja. I to soljenjem i mariniranjem prema tradicionalnoj recepturi", dodaje.

Novac zarađen prodajom ulagao je u pogon za proizvodnju, čijim je otvaranjem započela njegova poslovna priča. Naime, 2010. godine osnovao je OPG, a tri godine kasnije registrirali su tvrtku - Riba Dražin. S porastom potražnje, rasla je i proizvodnja, što ih je potaknulo da prošire paletu proizvoda koje nudimo.

"Tako je nastao i proizvod Pepefiš, slatko-kisele papričice punjene filetima slanih inćuna i prelivenim maslinovim uljem, jedinstven proizvod na tržištu, pripreman po originalnom receptu kojega smo zaštitili patentom", priča.

Uz domaći kruh, sir i vino pravi su gastronomski užitak. Idealne su kao predjelo, a u Dalmaciji ih najčešće serviraju uz tvrdi sir i domaći kruh.

"Njihov prepoznatljiv, izvoran okus rezultat je sporih procesa soljenja i mariniranja, koji su sačuvani u svom izvornom obliku", kaže.

Bogatstvo okusa

Kroz godine rada Živko je izgradio široku mrežu povjerenja među bivšim kolegama ribarima, što mu omogućuje da nabavlja raznolike i svježe plodove mora potrebne za bogatstvo okusa svojih proizvoda.

"Ribu i ostale morske plodove sada uzimam od domaćih ribara, koje poznajem godinama. Netko lovi ušate, netko trlje, netko lokarde… svaki ribar lovi nešto svoje, i tako dobijem sve što mi treba", kaže Dražin.

S procesom rada otpočetka mu pomažu prijatelji, ne samo s pogonom, nego i s nabavom pravih domaćih sastojaka poput smokava ili badema, ali i brojnim preporukama kolegama u ugostiteljstvu.

Uz Pepefiš, u ponudi su i proizvodi poput dagnji, kozica, hobotnice ili sušenih rajčica. Trideset proizvoda od morskih plodova, 19 marinada, 16 vrsta povrća u ulju i četiri vrste voća, potom maslinova ulja, sireve i namaze. Prije nekoliko godina uveli su u ponudu i temeljac za Anin crni rižoto.

"Napravili smo ga tijekom korone kako bi ljudi mogli brzo pripremiti rižoto od sipe, bez potrebe da sve kuhaju ispočetka. Dovoljno je uzeti teglu i jelo je gotovo za 10 do 12 minuta. Nazvali smo ga po Ani, koja je godinama radila s nama i uložila mnogo truda u njegov nastanak", objašnjava.

Njihov proizvod koriste restorani, osobito zimi.

Kako bi osigurali vrhunsku kvalitetu i sigurnost svojih proizvoda, uredili su proizvodni prostor prema strogim standardima. Pogon u Kaštel Kambelovcu zauzima oko 100 kvadrata i opremljen je prema HACCP standardima. Zahvaljujući implementiranom sustavu, svaki korak u proizvodnji pomno se nadzire i kontrolira.

"Prostor je jasno organiziran, od prijema ribe do ambalaže, hladnjače i ostalog, s posebnim ulazima i izlazima za ribu, kako bi se spriječila kontaminacija", pojašnjava.

U pogonu radi dvanaest radnika, a Živku u organizaciji posla pomaže brat Anđelko.

"S obzirom da je ovo obiteljski posao, brat je uvijek prisutan u pogonu i pazi da sve bude kako treba dok ja putujem na brojne sajmove", priča nam.

Distribucija i tržište

Distribucija proizvoda obuhvaća sajmove, restorane te izvoz u Sloveniju i Njemačku. Brojni restorani diljem Hrvatske prepoznali su kvalitetu i posebnost ovih proizvoda, dajući im zasluženo mjesto na svojim jelovnicima jer je riječ o vrhunskim delicijama.

I to uglavnom bez pravog ulaganja u marketing - sve je rezultat predanosti, kvalitete i preporuka.

"Na sajmovima ljudi često kušaju naše proizvode i tada nas zovu s narudžbama. Odlično je gledati njihovu reakciju kad probaju, primjerice, Pepefiš", s osmijehom kaže Živko.

Živko je sudjelovao i u projektu "Startaj Hrvatska" koji je organizirao Spar, a ovaj šezdesetogodišnjak ima velike planove za budućnost, koji odražavaju njegovu ambiciju da još više unaprijedi ponudu i ojača prisutnost na tržištu.

"Postoje planovi za pakiranje srdela, ali to bi značilo nove strojeve i izgradnju novog pogona, jer smo u ovom našem u Kambelovcu ograničeni prostorom", priča.

Izazovi privatnog posla

Iako je njegova tvrtka već dobro uhodan posao, priznaje kako nije lako biti privatnik, jer to zahtijeva posao koji traje ne 8, nego 24 sata.

"Preživljavamo iz dana u dan i da nema moje tvrdoglave glave, volje i upornosti, odavno bismo već zatvorili. Toliko se radi, trudi i pati… ali guramo dalje. Vjerujem da je tako u svakom poslu: ako želiš raditi - možeš. Ali ako želiš zaraditi ozbiljan novac, onda ovo nije posao za tebe", priznaje Dražin.

Bavljenje vlastitim poslom često je nepredvidivo, puno uspona i padova. Nema sigurnih puteva ni garancija, a Živko ima recept za sve koji se odluče na taj korak s željom za neovisnošću.

"Svaki posao moraš voljeti da bi ga mogao raditi. Jer ako ga ne voliš, svaki dan će ti biti pretežak. Ne treba ti puno da bi živio, ali ipak moraš nešto zaraditi," kazuje.

Unatoč iskustvu i dugogodišnjem radu, priznaje kako vođenje privatnog posla donosi mnogo neizvjesnosti.

"Ja nemam stalnu plaću, pa ništa nije sigurno. Nekada pati privatni život, ali to je rizik. No unatoč svemu, srećom posla ima, radimo sve što treba, ali opet jedva spajamo kraj s krajem. Ali ja ovo radim iz ljubavi i gušta, a ljudi valjda to prvo osjete i primijete", zaključuje.